Trotačka

Smatram, ako bi se Veliki Potop nanovo desio, da bi stvari bile skroz drugačije nego prvi put. U Noahovo vrijeme nije bilo ništa lakše, ali danas bi se brodograditelji susreli s većim i kompliciranijim problemima. U nekim državama bi birokratija i rigidne sigurnosne mjere zaustavile izgradnju nove Barke. U nekim drugim državama izdatci bi bili preogromni da se izgradnja i započne. Neke vlade bi bile zadovoljne da jedan takav projekat postoji samo na papiru, tek kao magnet Glasačima. Trošili bi vrijeme i budžet na lažno izcrtavanje linija i smjernica u dobro skrivenim Odborima i daleko od nevolje koja dolazi, zanemarili bi potpuno sve ostale pripadnike Biljnog i Životinjskog Carstva.


Kreditori ne bi razumjeli Noah@. Na tajnim sastancima međusobno bi se pitali zašto evakuirti sve ove životinje preko vode u spas, pa vi odani glasači već imaju privatne glisere i jedrilice! Čemu ovakav gigant-projekt za spas najobičnijih konja ili sl.? Ponegdje bi, možda, tajkuni insistirali na izgradnji i lobbyrali za crne fondove i privatni kapital prljavog novca . Ponegdje baš tajkuni ponajbolje znaju u kakvom smo stanju i što je najpraktičnije za činit u datom trenutku. Kriminalna ekonomija je vrlo umješana u zagađivanju okoliša. Vrlo uticajna je to raja, direktno ili indirektno kroje čak i univerzitetsku politiku, unatoč nepismenosti. A koliko bi se tek loših stvari nepovratno zataškalo u novom Potopu.

...

Moja knjiga je samo djelimično o tom. Ponajvise je romantična i narodska. Na balkonu su mi se ugnjezdila dva goluba klošara. Dao sam im prazan pitar da sjede na jajima (dva). Jedva čekam da se izlegu pilad . Juče sam bio sretan zbog tri cvijeta što su procvjetala u jednom drugom pitaru. Imam četrdesetidvijetri kuke i ovo je prvi put u životu da sam uspio uzgojiti neko cvijeće. Biljku je kao mladicu iz škole proljetos donio moj sin Dinko. Živimo na sedmom spratu betonske zgrade u najbetonskijem dijelu betonskog Osla. Prvi prirodni travnjak je tisuću i dvjestopet metara daleko. Jedan prozor mi gleda na metro kolodvor s prometom u pet pravaca. Na drugoj strani izlazim na najprometnije raskršće u Kraljevini Norveškoj. Ca. 40000 automobila, kamiona i raznih autobusa dnevno projuri ispod balkona mi. Pravo je čudo da nisam pozivčanio i da sam ovoliko smiren. Koliko sam stalozen i izbalansiran vidi se valjda iz načina na kojem vam ovo pišem. Uvijek se držim teme, samo sam se jednom cenzurisao, nikad ništa ne izmišljam, čist sam ko suza. Ovo je veliki uspjeh. Ovo s cvijećem,

...


Sve životinje pripadaju Bogu! Zaključi Noah.
Jest al u šupljom, u principu i samo privremeno, odgovori Lucifer.
Zar ne bi bilo zabavnije da životinje pripadaju nekom drugom? upita sin SHEM.
KOMU? vrisnu tata Noah.
Lucifer predlaže društveno vlasništvo ali Noah ne popusta: Pa nismo komunisti!
Kako znas da nismo? Pljunu najmlađi sin HAM.
Bog se onda ne bi ovoliko mučio da nas spasi!

Lucifer je ipak zapoceo diobu dobara. Životinjama će biti bolje ako ih neko posjeduje a ljudi mogu i zaraditi na preprodaji. Živo blago!

Neki će i gubili. To da postoji scenario po kojem smo svi gubitnici je i dokaz da je moguć scenario po kojem će mo svi pobjediti. Zakon krajnosti i bipolarnosti.

A što kad stignemo na drugu obalu? Kakav je božji plan? Dobro pitanje, odlično pitanje, reče crni Vrag.

Kreditor, zagledan u gigantska rebra nezavršene Arke: A da pretvorimo svu ovu drvenu građu u papirne dionice? Razmjena životinja nije dala odgovarajuće ekonomske rezultate!

Ljudi iz Com.ITeta će trubili o razlozima neuspjeha i truditi će se da povrate staru slavu. Prije je bilo puno lakše, svi su imali svoje bube, žabice i leptire, predano se radilo na ukljanjanju žohara, moljaca, jednako kao i nespretnih dinosaurusa.

Životinje su životinje, one i jedu! I to svakim danom sve više i više. Takve izdatke trebamo izbjeći. I ko od nas želi da se jedna neman hrani drugom? Ali ako budemo previše pohlepni naš sistem će propasti zaključi kreditor.

I onda će nestati inflacije, doda Lucifer. On je znao sve o ljudima, ali naša ga PRIRODA, svaki put iznova zadivi i oraspoloži.

Onog dana kad su vojnici došli s mora Nikol i ja ležali smo u krevetu. Na brzinu je obukla moj ribarski kombinezon. S kačketom na glavi izgledala je kao zgodan mladić. Nadraženi vojnici je nisu dirali. Ya dobih Camel. Rat nije gotov, pomislih.

Cijelu sljedeću godinu nismo mogli trgovati, nismo plovili, voz je bio samo za militiarce, telegraf nije radio a radio je bio bez programa. Bili smo slobodni ali siromašni. Morao sam početi pisati o svemu ovom , o Bretanji.

Mnogo godina poslije napravili su film po mojim spisima. Smiješmo! Svijet u kojem živimo je Smješan.

Ljudi prave mnogo filmova. Jedan moj prijatelj režrao je triler o turistima u Poljskoj, izgubljenim u militantnoj birokraciji, sigurnim u to da će neko shvatiti da da su glavni junaci potpuno nevini. Jedan drugi prijatelj jednom napravi film o čovjeku koji hoda po gradu i svima govori da je Henrik Ibzben govno. I tako cijeli film. Prijatelji su uvijek na putu. I zato, više nam ne treba kocentracija? Pjani i slobodni.

CUT! VIDEOSEX.

Ako si za tekst koji se usuđuje i angažira, onda čitaj dalje! Moguće se je i obogatit čitajuci JEZIK SVIJETA! Ako pjesnik kaže da ja imam sto glasova i stostruku svjest i da pjevam sto pjesama iz stotinu mi grla, da grmim i kličem, da me zarobljena boginja slobode još nije raspela, da me zatajene tužne vijesti nijesu strle još i da nikad ne će... e onda možda i nismo jedan narod, nego stotinu. Svi za jednog, jedan za sve, lafo odvajkada brale!

Ali pustite me da, u međuvremenu, radim nešto bezvremeno. Mi svi skupa moramo učiniti nešto važno, nešto POLITIČNO ! Moramo se sjuriti u salone i govoriti s Gospođama i Gđicama! Govoriti o knjigama što smo ih sinoć čitali u samoći. Knjige o slobodi i vinu, olakšanjima i misterijama. Banjalučanin, očerupani vrabac, hrvat , reinkarnirani srbin, tja, bosanac u sjevernom ledenom fjordu obučen u žuti mantil s violinom u bagaži. Scena u drami. Volapük- jedan govor jedan svijet! Swing!

Let it roll, have a cigaru! Nacizam je nenadjebiva furka. Politika nemogućih rješenja mora se usavršiti, sužnji moraju još više raditi. Nema nam druge nego negodovati s dna bezdana. Raspoloženje zavisi od gubitnika, vlasnikaa Srcaa usamljenih, Venerinih ljubimaca, prosjaka, dezertera. Stari Most me je izgubio zauvjek. Samo na mjesečini u ponoć, kano sjena ću se privući i kano Morna ću svečano podsjetiti da je A.G. Matoš još živ. Toliko sam sretan ali ne mogu zaplesat, ispalo mi oko - ištjero ga brat, pa nemam noću mira, pa eto ležim bez tankog duplira, bez srodne suze i bez spomenika. U šarmantoj pozi ki moderni poganac, unajmio me stranac, da vam metne lanac. Taj demagog mňrski, urlajući kao vuk ja sam naše malaksale časti zvuk. Koja je tvoja talasna tužina? Ko babe kukaju, ko tikve plutaju i novac gutaju, te karizme gladne, sulumćari škoori, mlakonje, mekušci, bezočni panduri, tuđem slugi sluge, tuđe prirepine, meštari moje - tvoje domovine. Put Pakla!

Izgledamo mi malo čudno i hipnotizirano sele, bezveze nam kroje. Trippiram dane i pozivam na bezvlašće: UPOMOĆ! Here we are and here we gooooo. Ya sam vasionac nostalgičar i sav sam ponosan, opit. Čiste bezsvjesti zastupam koncept Velike Bajne. Sad smo skupljeni širom svijeta, ali uskoro i u vašem komšiluku počinje Olimpijada. Mi smo sportska zajebancija, sikiriki ! No Frka! Sad smo glavni grad Svega, ukidam odmore, makar u Europi, majci diktature i progresa. Večeras, voljeću ko lud. Čarobnih je minus pet celzijevih stupnjeva u mraku današnjice. Navođenii Zeppelinu whish you were here! Uvijek sam bio pametno dijete. Ta mant'e sreću!

Briga me frajeri za vaše reklame!
Pljunuo sam ideje, ovuda su prolazili i drugi prije vas!
Pljunuo sam grad bez ljubavi, magazine, propagandu, zastavice, novine, duplerice preko cijele stranice! Sumrak ideja! Stigo je ćumur!!!

Globus, svijet na kojem stoji nebo, je raavna ploča! Mi smo ispod neba i pod pritiskom zokruženi iznutra , iz centra stajališta nam, iz sredine oka, ogledala duše nam (sic). Zemlja je skorup, zatvrdla pjena vatre ispod nas. Atlas , univerzum, je živ, baš kao i slonovi i kornjače što ga nose. Sve sfere su tek osobne, interesne, nježne i neponoljive. Zato se Arhimed onoliko ljutio na vojnike Civilizacije. Zato je Platon zahtjevao savršenu državu; zato je ljubav prijateljska i obratno prije svega. Baš zato je Nefreteta držala grčke geometričare za dvorske lude i zabavljače. Sizif u Egiptu nije bio mit nego beskonačno smiješan vic, nešto kao kretenska psovka, jeba do neba. O astrologiji raspravljalo se s pticom Iris. Sunce je bilo najviše božanstvo.

Nije s znalo za bolje. Ali Maye na Andima su znale da se zlato pretače direktno iz sunčevih zraaka u snijeg po planinskim vrhovima, pa dalje niz bujice do rijeke, pa kroz zemlju do drugog, donjeg sunca. Znali su naši stari aborđini i da je Svemir ispunjen materijom, znali su i da je zlato bezvrijedno za razmjenu. Da je korisno samo kao refleksija. Bogovima treba odgovoriti istom mjerom smatralo se i u Kini. Narod u Bosni je uvijek pjevao: “ ZNAM, on ti može kupit I srebro I zlato, al ti nikad neće biti kao nekad sa mnom…stani ili prođi, de tako ti svega!” Antički Bogovi su bili ponositi Idijoti. Medju forumasima u Rimu, Idijotom se nazivao delegat individualista, zasebnjak ili neko ko je mimo svih hrabar kao Bog. Bila je velika mudrost započeti nešto uzbudljivo i novo pod suncem, nešto idijotski stameno, drugačije od sveg drugog. Većina građana bili su ateisti i raskošni orgijaši s mnogo blaga svake vrste.

Bez naučne, socijalne i religijske autokratije idijotizam se uzgajao kao kultura, kao vinova loza. Bobice su se grizle u hladovini uz poeziju. I bilo je nas mnogo koji su sve znali napamet. Idijoti su postali omrženi tek globalnim uvođenjem monoteizma. Uspostavom Hijerarhije i ultimativnog Znanja, te pojma opsteg Dobra i totalne i naučne Dogme. Zakonom je omogućeno istrebljenje nepoželjnih i nerazumljivo nepodobnih. Ko nije s nami, postao je i opasan.
Ali čak ni najcrnija Inkvizicija dugo nije smijela promjeniti realnu sliku , do mora ravnog, svijeta.

Gordiano Bruno je bio preoštro ali zasluženo kažnjen. Oprošteno mu je tek nedavne godine gospodnje. Zaklinjite se rodbinom ali bogom ne smijete! Da li je nauka zaslužila je lomaču jer je rušila gradeći? Ali to sad više nije važno. Svi znaju da nismo Darwin-majmuni i da Muhamed, Isus i Buddha nisu postali profeti prokazanjem. Baš kao što ni Zidane nije bio najbolji nogometaš u Evropi. Baš kao što i Nafta nije crno zlato. Baš kao što ni kapitalizam nije sistem i nikad nece proraditi i odvešće nas sve u provaliju komunističkog neonaturalnog tj. prirodno zelenog fašizma. A možda i ne će, ako izađemo na izbore za UNIU BELOGSVETA, ako se svi uredno počešljamo i pristojno obučemo, ako poništimo rezolucije varvarskog Zla o meridijanima i paralelama, artiljerijskim azimutima, i ako svi počnemo čitati Krležu i Crnjanskog ili ako se udubimo u životno djelo Meše Selimovića i Ive Andrića, ako poslušamo Silvanu Armenulić u dab miksu s eskimskim jojkanjem. Možda, ko zna, i u mraku kadkad nikne neki divan cvijet.

Ako probudimo nadu, u rujnu joj zoru.